Široki Brijeg: Biskup Palić blagoslovio samostan i kapelicu na Puringaju

U četvrtak, 26. rujna 2024. godine biskup mons. Petar Palić predvodio je slavlje blagoslova kapele i samostana na Puringaju – Široki Brijeg.

Uz oca Biskupa na misnom slavlju sudjelovalo je pet svećenika. Slavlju su uz sestre nazočili i djelatnici Zavoda Svete obitelji i Udruge Međunarodno kumstvo djetetu Herceg-Bosne.

Svečanost je započela obredom blagoslova vode kojom su „oprani“ zidovi kapele te potom poškropljen okupljeni vjerni puk. U propovijedi je biskup Petar, polazeći od čitanja iz knjige Propovjednika, istaknuo: Svako postojanje se čini besmislenim ako je Bog odsutan i ako ne postoji interes za Boga. U tom smislu ovo slušanje propovjednikovih misli stavlja pred nas jednu dramu koju proživljava čovjek za kojega Bog nije živa i aktivna prisutnost u povijesti. I ako Bog nije živa i aktivna prisutnost u povijesti, onda sve gubi smisao i sve je beskorisno. Samo vjera u Boga Stvoritelja i Spasitelja, u Boga Životvorca, ispunja smislom tijek povijesti i zbivanja u svijetu i samo vjera u Boga Stvoritelja, Spasitelja i Životvorca dokida nemir ljudskoga srca i smiruje ga u istini i ljubavi.

Foto: SSF Mostar

Biskup se potom osvrnuo na evanđeoski tekst donoseći tri koraka odnosno tri načina na koja možemo upoznati Isusa: umom, srcem i djelovanjem. Isusa možemo upoznati u katekizmu. Katekizam nas uči mnogim stvarima. Mi moramo proučavati. Iz katekizma učimo da je Isus Sin Božji koji je došao da nas spasi i da razumijemo tu Očevu ljubav iz ljepote povijesti spasenja. Ali ostaje činjenica da poznavanje Isusa ni kroz katekizam nije dovoljno. Poznavati ga u ovom već je jedan korak naprijed, ali potrebno je upoznati Isusa u dijalogu s Njim, razgovarati s njim u molitvi, na koljenima, inače blagoslov ove prostorije ne bi imao smisla. Vjerojatno u ovoj kući imate puno ljepših prostorija, ali nijedna neće biti ovako lijepa, ali ne po uređenju nego po tome što barem mi po vjeri znamo tko je tu. I ako ne molimo, ako ne razgovaramo s Isusom, ne poznajemo ga. I treći korak ili treći način da upoznamo Isusa je slijediti ga, ići za njim, hodati s njim i slijediti njegove staze. I dok hodamo s njim onda ga upoznajemo jezikom djela, istaknuo je, između ostaloga o. Biskup.

Nakon popričesne molitve nazočnima se obratila provincijska predstojnica s. Franka Bagarić. Pozdravivši sve nazočne, s. Franka je kazala:

Ovo je dan u kojemu iskazujemo zahvalnost Bogu i dobrim ljudima zbog blagoslova nas, ovog samostanskog prostora i našeg novog početka. Kroz povijest naše Provincije, u vremenima ratova, mnogo toga nam je na razne načine oduzeto, ali Gospodin nam je uvijek stostruko sve uzvratio. Ovaj izraz Božje dobrote nije plod naših zasluga već dar njegove milosti. Sve nam daruje kako bi došao do našeg srca, do nas samih i kako bi nas učinio duhom spremnima. Naša želja je da ovaj prostor bude na dobro naroda Božjeg, ponajprije djece i mladih, prepoznatljiv po odgoju u vjeri i svim drugim kvalitetama koje rese čestita čovjeka.

Na poseban način izrazila je želju da kapelica, koja je srce samostana i sestrinskog zajedništva, bude mjesto sjedinjenja duše s Bogom, mjesto zahvalnosti za Božju milost i milosrđe, mjesto kajanja, opraštanja, obraćenja i nadilaženja samih sebe u susretu s Božjom dobrotom.

Foto: SSF Mostar

Posebno se obratila sestrama koje čine novu zajednicu: Drage sestre, vama Gospodin povjerava da na ovom mjestu i u ovom vremenu ponajprije budete svjedokinje molitve, zajedništva, jednostavnosti, malenosti, susretljivosti i svih onih vrlina koje trebaju resiti jednu redovnicu i redovničku zajednicu. Sv. Franjo bi rekao: Započnite radeći ono što je potrebno, zatim ono što je moguće i odjednom radite nemoguće, a u svemu tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a drugo će vam se nadodati!

Riječi zahvale uputila je svima onima koji su zaslužni za ostvarenje ovoga djela: Ovom prigodom osjećam potrebu zahvaliti fra Jozi Zovki, koji danas nije mogao biti s nama, za beskrajnu strpljivost, žrtvu, susrete, razgovore, podršku i veliko dobro koje je učinjeno po Zavodu Svete obitelji i udrugama Međunarodno kumstvo djetetu Herceg-Bosne i Marija naša nada. Zahvaljujem fra Ivanu Mariću, župniku i gvardijanu bratskog samostana na Širokom Brijegu za otvorenost i podršku koju ste nam i ovom prigodom iskazali. Zahvaljujem i gospođi Željki Galić i svim djelatnicima Zavoda Svete obitelji i udruge Međunarodnom kumstvo djetetu Herceg-Bosne koji su brinuli o „Zavodu“ kao o vlastitoj kući te molitvom poticali i ukazivali na potencijal ovoga djela.

Nakon mise biskup Petar je u nazočnosti sestara blagoslovio samostan, a zajedništvo je nastavljeno u samostanskom blagovalištu, stoji na službenoj stranici Školske sestre franjevke Krista Kralja.

(www.jabuka.tv)

39 komentara

  • Ako se bude gvardijan fra Ivan bude išta pita, mislim da će bit misa, al evo, jedino zbog manjka svećenika, može bit problema

  • zašto kapelica ako nema mise,Mi stariji s Puringaja, Njivica, Vagana Oklaja daleko nam je na Brig pješke nam je daleko nemamo auto ili ne vozimo, pa bih molio odgovorne a molim i vlast da nam pomognu da se bar jedna misa Nedjeljomodrži, hvala Juka

  • Molim Svetu Misu, kako smo je slavili do 2. Vatikanskog Koncila i sada kod naprimjer Svecenitskog bratstva svetog Petra. Meni netreba crkva globaliste, hereticara i apostata. I po hitno skinuti nacrtano ruglo u Franjevackoj crkvi u Mostaru od onog Slovenca, kako je francuski biskup u Lurdu naredio. A Isusa, presvetom je misto odma iza oltara, a ne na strani crkve u Franjevackoj. Dosta tih modernista u crkvi.

    • Mislim da je Ukrajinac,ne Slovenac umjetnik,zar ne vidite istočnjansku umjetnost,ko je ono dozvolio,vrlo neobično u našim crkvama.Slažem se da se naša umjetnost oslikavanja poštuje,boji u bjelo…

  • E da je jozo mlađi nebi vi tu blizu primakli ali ostario pa poklonio to fratrim to je njegovo privatno vlasništvo isto kao i motel na Korčuli

  • Kako je nastala prva,, materijalna čestica,, Tko ovo sve stvori, zasto sada puno sektasenja?

  • Zanimljivo zapažanje. Čini se da u tvojoj opasci o Širokobriježanima postoji kritika prema načinu razmišljanja gdje se pojedinci iz te zajednice možda osjećaju odgovornima za sudbinu svijeta, iako to može biti preuveličano ili idealizirano. To je fenomen koji se ponekad javlja u manjim zajednicama ili tradicionalnim sredinama, gdje ljudi imaju snažan osjećaj povezanosti s vlastitom kulturom, vjerom i identitetom. Odatle može proizaći osjećaj posebne misije ili uloge u svijetu.

    ### Razlozi za takav osjećaj mogu biti:

    1. **Duboka vjerska uvjerenja**: Ako je zajednica snažno povezana s vjerom i moralnim vrijednostima, ljudi mogu vjerovati da je njihova uloga, pa čak i obveza, da budu “čuvari” tih vrijednosti, ne samo za sebe, nego i za širi svijet.

    2. **Osjećaj odgovornosti prema povijesti**: Širokobriježani, s jakim osjećajem za svoju povijest, posebno ratnu i vjersku, mogu imati osjećaj da su njihova iskustva dio šire borbe za očuvanje identiteta i moralnog poretka, što im može dati dojam da igraju ključnu ulogu u sprječavanju “nestanka svijeta” kakvog poznaju.

    3. **Izolacija i fokus na zajednicu**: Manje sredine često razvijaju osjećaj zatvorenosti ili izolacije od šireg svijeta, pa se ljudi ponekad usredotoče na vlastiti mikrosvijet, vjerujući da je njihova zajednica primjer ili model za nešto veće. To može dovesti do precijenjenog osjećaja važnosti u globalnim pitanjima.

    4. **Strah od promjena**: Strah od nestanka vrijednosti, kulture ili tradicije može potaknuti osjećaj hitnosti i potrebe za očuvanjem onoga što je “ispravno”, što se može percipirati kao pokušaj “spašavanja svijeta” od modernih promjena koje prijete njihovom načinu života.

    ### Tvoja opaska možda odražava i to da, iako je važno brinuti o svojoj zajednici i vrijednostima, ponekad se stvara iluzija da jedna zajednica ili jedan način života može imati ključnu ulogu u “spasu svijeta”. Takvo razmišljanje može biti previše pojednostavljeno ili usmjereno na vlastite vrijednosti, bez razumijevanja šire slike i raznolikosti globalnog društva.

    Razmišljanja o tome da se svijet može ili mora spasiti često proizlaze iz straha od promjena ili nesigurnosti, a ne nužno iz objektivnih realnosti. Što ti misliš o ovome?

  • Ako je tu kapelica, svetohranište tu je kuća Božja molimo vas da tu možemo ići na misu. Ako itko čita od nadležnih.

  • A, šta je , vama na Puringaju, Vaganu i OKlajima, možda i Njivicama -daleko ići na Brig na Misu? Ako van je daleko, ne morate onda ići nikako , najbolje da pratri dođu u komšiluk ili prid kuću . more i u kuću i da se vi ne morate trati i patiti do Briga.

  • Ovdje bi na misu ovi sto su uzeli.tj.uzurpirali zemljista,napravili kuće bez dozvola,iznijeli zidove na cestu,kradu vodu itd.
    Toliko ih je na Puringaju,Njivicama..i tom djelu da ne mogu stati u 50 ovakvih kapelica.
    Demantirajte me ako nije istina s tim da ima i poštenih obitelji ali su u manjini i njima se ispričavam.

  • bilo bi lijepo da se napravi/zavrsi crkva u Zavodu jer su temelji za nju vec sagradeni. steta da ostane nezavrseno onako

  • Vođa nebeskih buntovnika bijase
    2 Lucifer, tri dana letjeli njegova Armada ko snijeg da pada, jesuli jos među nama?

  • Bilo bi dobro kad bi bila jedna misa nedjeljom u 8 ili 9 sati u ovoj kapelici. Da bar puringaj kao jedno od većih naselja u Širokom Brijegu nedjeljom tu može otići na misu.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.