Svečano otvorenje izložbe “Slikarska molitva” u Širokom Brijegu

Svečano otvorenje izložbe “Slikarska molitva” Hrvoja Marka Peruzovića održat će se u srijedu, 9. listopada 2024. u 19:00 sati u Franjevačkoj galeriji u Širokom Brijegu.

Izložba ostaje otvorena do 3. studenoga 2024. godine.

Slikarska molitva

Duhovnost biblijskih sadržaja nadahnuće je generacijama umjetnika u nizu stilskih perioda, pa su je tako mnogi slikari i kipari i u našem vremenu inspirirani sakralnom tematikom, interpretirali modernim i suvremenim likovnim jezikom. Hrvoje Marko Peruzović značajni dio svoga opusa posvetio je motivima kršćanske ikonografije, povezujući slikarskom provedbom i vjerničkim predanjem dubinu činjeničnog i snagu poruke.

Umjetničkim činom zbivanja i tekstovi opisani i upisani u Evanđelju postaju životna zbilja za samog umjetnika, i sve promatrače koji im pristupaju radošću u razumijevanju smisla. Događaji na putu spasenja u svojoj punini opredmećeni su u sadašnjosti i vodilja su na putu k vječnosti. Peruzović itekako shvaća ulogu sakralne umjetnosti, a time i svoju odgovornost da talentom, kreativnim promišljajem, iskrenošću pristupa, slikarskim molitvama kroz odabrane motive prati i produbljuje svojim senzibilitetom i uvjerenjem pojedine misli i cjelovitost Evanđelja.

Peruzović je slikar rano izgrađenog stila, s likovno logičnim i uzbudljivim približavanjem i udaljavanjem, ka i od temeljnog koridora izraza, potvrđujući se umjetničkim dosezima kao autor slikarske autentičnosti, vlastite varijante ekspresionističke poetike. Nije se zatvarao u neke stroge okvire stilistike (a ekspresionizam ih konačno i ne poznaje) u otkrivanju forme sa snažnom emocionalnošću, bilo lirske ili češće dramatske konotacije. Primjena deformacije tjelesnog, ponekad i drastično razlaganje anatomske uvjetovanosti, akcenti, osakaćivanja, potenciranja udova u izgledima figurativnog, novih perspektivnih odnosa, sastavnice su prožimanju ozračja emocionalne napetosti i samih likova.

U strukturu oblika i same površine slike Peruzović razložno unosi i elemente ornamentalnog, neobične “kaligrafije” različitog usmjerenja dužih i kraćih linija, kao vida otklona od realistične datosti. I na ogoljelom korpusu i razvedenosti draperije, koncentrirajući se na organičko, ali i skicoznost geometričnog. S realizacijom slike u kojoj je tijelo i “duhovna materija”, proizašla iz ranjivosti forme, gdje narativnost kroz likovno oslobađanje tkivom crtačke teksture dobiva stvarno i simbolično svjetlo mističnosti.

Peruzović upravo sjajno vodi liniju, i obrisnu, i isprekidanu u bogatoj strukturi oblika u njegovoj vanjskoj “kapilarnosti”. Ipak ne prepušta se efektnosti crtačkog virtuoziteta, već sklada slike puninom razgovornosti linija u njihovoj nenametljivoj brušenosti. Stvoren je raster na epidermi forme, i sadržajno i ispod nje, znak vitalnosti gradivnih likovnih sadnica, odrednica površine i sugeriranog volumena. Usuglašenoj s kolorističkim rasponima, paletom tamnijih vrijednosti (kromatikom zelenih, plavih, ljubičastih tonaliteta) ali i iskrenja otvorene boje.

Na takvim okosnicama likovne putenosti spoznaje se sadržaj, nagovještava ugođajnost scena. I u motivima Isusovog rođenja, Poklonstva kraljeva, Bijega u Egipat, ali i slijedu svih postaja Križnog puta, s češćim zaustavljanjem pred scenom Pieta. Utočišta u sakralnosti prizora obilježena su i vrtlogom nemira duše, ali i prepuštanjem prostranstvima pobožnosti. Peruzović, ne napuštajući čitkost motiva nadilazi pričljivu ilustrativnost, te veličajnosti “scenarija” pristupa umjetničkom sigurnošću i ljudskom poniznošću. I uvijek u tragu teoloških izvora.

Likovi su mu izduženi, po načelima proporcija manirizma, pa i više od toga, lomne su siluete, postavljeni u jasnoći fonda, ali i meke mrljolike sfumaturnosti. Peruzovićev formalni repertoar, proveden u sintezi čistoće i oblikovne mreže, zrcalno se veže s izazovom tematske posvećenosti, htijenju da se u portretnosti sakralnog osjeti duh transcendentalnog. U kruhu, neba na zemlji u Kristovom otkupiteljskom činu, u muci na golgotskom martiriju.

Peruzović prati slikarskim interpretacijama sve dionice kalvarijske patnje, u kojima je svaka postaja ispunjena vjerničkim suosjećanjem i umjetničkom zrelošću. Ova izložba ima posebno značenje, nudeći tišinu u zajedništvu, meditaciju, koja je zasigurno bila uključena u Peruzovićevo stvaralaštvo. U umjetnosti propitkivanja, zanosa, ali i kušnje, zapisao je Stanko Špoljarić.

Životopis umjetnika

Hrvoje Marko Peruzović rođen je 1971. godine u Zagrebu. Završio je grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Diplomirao je slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (klasa prof. Đuro Seder). Studijski je boravio u Parizu, Milanu, Veneciji i Beču. Član je HZSU-a, HULU-a Split i DHK. Osim slikarstva, bavi se klasičnom grafikom, ilustracijom, skulpturom i fotografijom. Izlagao je na više od šezdeset samostalnih izložbi, kao i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Ostvario je i nekoliko djela sakralne tematike: vitraje u Karmelu sv. Ilije na Buškom jezeru, mozaik na pročelju župne crkve u Zagvozdu, Križni put i oltarnu sliku u crkvi Solinskih mučenika u Solinu, kao i Križni put u dominikanskom samostanu Svetog Križa u Dubrovniku. Sudjelovao je na brojnim likovnim kolonijama i humanitarnim akcijama.

O njegovom radu pisali su Josip Depolo, Ive Šimat Banov, Stanko Špoljarić, Tonko Maroević, Vladimir Rismondo ml., Andro Filipić, Darko Schneider, Đuro Vanđura, Iva Koerbler, Tonči Šitin, Nevenka Nekić, Vinicije Lupis, Anamarija Stibilj Šajn, Nives Marvin, Toni Horvatić, Vlasta Tolić, Mirela Duvnjak, Sanda Bajzek Stanačev, Elizabeta Wagner, Igor Brešan, Miona Muštra, Nela Žižić, Ante Žaja i dr. Djela mu se nalaze u brojnim zbirkama i muzejima u Hrvatskoj i inozemstvu. Piše poeziju, aforizme i kratke eseje iz područja likovnosti. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.

(www.jabuka.tv)